Slika 176797Slika 175745 Leta -

Postovi

Budu ti snovi i ništa više.

Zbog brzine u kojoj se odvijaju ponovo moram hvatati volan sve jače.

Budem sama. Uvijek je tako. Sama. Ne samo tek onako preplašena. Lako je za strah, on je ionako nestvaran. Problem je što nemam riječi. Ne stalno. Uvijek su tu, ali ne izlaze i stežu me u grlu. Pokušavam zamišljati drugačije.

I budim se i trudim sve zapamtiti. Detalje i ono šta ih čini takvima. I ne ide. Ostane samo nešto za poslije.Kao nekakvo čekanje.

Otvaram usta pomoću magije. To mora biti magija. Inače bi iz njih izašlo nešto čega nema i ne postoji. Inače bih uzela zavežljaj i otišla. Iz svih prostorija kojih nema puno i neudobnog kreveta, otišla bih uplakana i slomljena u više dijelova.Pokušavam iskreno i bez imalo stida šetati velikim prostorima u kojima se ne osjećam dobro. Ulazim u onaj dio gdje su knjige. Ostajem sat vremena. Nakon toga hladnih prstiju i još hladnijeg srca i još praznijih ruku  izlazim i tražim izbezumljeno tražim automobil i sve je nestvarnije jer jedino što imam poznato u ruci to je njegov ključ.

Želim kući.

Želim tamo gdje je tvoj zagrljaj.

Ne postoje udobne cipele za šetnju kroz moje stvarne snove. Vratim se krvavih stopala i treba mi tako mi treba vremena za oporavak. Suze ne diram. Spremila sam ih u kutijicu od kristala koja ne postoji i ako i postoji prekrasna je i izrezbarena je i moja je. Moja. Moja. Nešto je moje. Moja je kutija snova. Imam nešto. Ima u meni nešto.

Nisam Ana. Ana je moje ime, zovem se Ana i lijepa sam.

Volim haljine koje ne postoje,

niti na lutkama.

 

 

Objavio Leta u 25. siječanj 2012 13:49:48 | 5 komentara



Čuda se dešavaju, vjeruješ li u čuda?
Vjerujem.

Haljine su nebitni detalj.............." Gola koža i go čovjek" kako reče Meša Selimović u "Dervišu".........To smo mi
zašto želiš sve zapamtiti? čemu sjećanje, ako ga nemaš s kim dijeliti, ako riječi neće iz grla van, ako se u suze pretvara?

i... što je to za pamtiti u što ulažeš svu svoju krhku snagu?
Strah je nestvaran .. lijepo ... a riječi, doći će kad tad ... doći će....
Pozdrav iz Svakodnevice!

Destrukcija, na djelu.

Povlačim rukave istrošenog džempera preko dlanova. Sva sam u dronjcima. Otrcano povlačim i zadnje poteze  zamišljenim kistom i osjećam u nosnicama miris boje. Ne znam od koga je i iz čijih ruku uzimam zdjelicu s nečim toplim unutra. Voljela bih da je griz na mlijeku .Znam da je posuda zemljana.. Voljela bih da se vratim u budućnost bez snova. Sve je oduvijek tako i blještavo je bijelo. I sanjam. I pomiješam i lica i usne i prostore i znam da će biti drugačije. Za nekih pola sata sanjat ću crne čipkaste gaćice na svom tijelu i isto takav grudnjak. I puno cvijeća bez glave u nekoh hotelskoj sobi. I njegove oči kako me gledaju prodorno. I svlače me samo pogledom.

Luksuz je živjeti na moj način.

Svaki se luksuz plaća.

Ja svoj ranama.

 

*

Tiho

Pospremam

Sve

Svoje

Amajlije

Za

Jučer.

Objavio Leta u 12. siječanj 2012 18:30:53 | 13 komentara



Još "gore" je što ostaju duboki ožiljci... (osobito na Srcu)!!!
nova sam tu,prvi blog koji sam otvorila i gle,sviđa mi se.
I na kraju preletjeti iznad svega, sjajan osjeća slobode u letu....:):):)
Skupi luksuz ...
Leta, Sunce moje ženstveno!
Je li ti znaš koju moć ima ženstvenost?
Ma raketa je nula, kraj te energije i moći, koja može sve....
Što god zamisli.
Nisi sama. Sreća nije u amajliji zakovana..Sreća je u nama. ne u njima. Odoh se otkinut. i noćas.
Objavio Banijanac (Neregistriran) u 14. siječanj 2012 20:55:32
usprkos svim crnim čipkama kojima se zavodnički prekrivaš, iz svakog tvog pokreta izbija bebeća duša. nisi ti još odrasla. zarobljena si u snovima kao u sigurnoj kolijevci. i uporno tražiš ruku koja bi tu kolijevku njihala. a ruka izmiče...
opet ja svratila kod tebe.
opet si nestala. pa je puno praznog ovdje :(
leta ???
Pozdrav ostavljam .. optimističan i konstruktivan ...
E pa ovo mi je dar s neba. Još jedan. Emmet, nemaš pojma koliko si me obradovao.Koliko sam puta pomislila jesi li dobro i hoćeš li se vratiti.

Još prije nekoliko sati. Ili dana.

Osluškivala sam srce kako ubrzano lupa.

Tvoje.

Morala sam znati nakon svih snova kako je ovo zadnji.

Još prije nekoliko sati. Ili dana.

Osluškivala sam srce kako lupa.

Moje.

Mislila sam, neću odustati.

Čuvati ćeš me, oblačiti, hraniti, maziti, čitati mi.

Čula sam te. Kao i uvijek, ja čujem, ja okusim, ja diram, ja osjećam, ja plačem, ja urličem i mene boli. Uvijek  je bio on, sad si ti. Gdje sam, u kojoj pustinji? Gdje sam ovako sama i uvjerena kako ljubav  postoji, ona zbog koje se sve skida i ostaješ gol u hladnoj vedroj večeri s okusom neba na usnama?

Imala sam u rukama priču o ljubavi koja nije postojala. Da bih prikrila tragove zločina, ubila sam Anu i sad sam sama i na rubu neizmišljenog ludila.

Otrovat ću sve tragove svog postojanja i više nikada nikada nikada u nijednom  mom životu nijedan muškarac neće dotaknuti dušu moju.

 

 

 

 

Objavio Leta u 9. siječanj 2012 22:32:15 | 9 komentara



žena kao ti nemože bez ljubavi. Reci da me voliš ,I ja sam muškarac.Jer i mene si, koji za tvojim tragom idem, već odavno otrovala.
Možda ipak neki hoće ... jednom ...
Ni sama ne veruješ u to.
banijanac, neću ti reći da te volim.
Mrežni, neće.
Tako će biti bolje.
moon, oduvijek sam vjerovala u nemoguće.kad odlučim, tako je.
Da to je tako kad te uniste i slome....
Sve što se više dajemo, sve više smo svoji....
Oni prvo uzmi dušu. Ali ne ide to na silu. Mi je dajemo.
A tebe volim. :)

I sad. Kad je sve onako kako treba biti.

Nedostaje samo nekoliko sitnica i to će se sutra već nekako srediti. Dugim tuširanjem, dužim nego inače. Igram se s tim masiranjem svog tjemena ionako satima. Duge su šetnje iza mene  i većinom kišne ili pune bure kao večeras. Prije bi bilo teže koračati. Sad je podjednako lako bježati.

Nacrtala sam mapu do sebe.

Držim se plana.U srcu nosim tisuću razloga zbog kojih znam kako se isti ruše. Planovi. Kako sam zločesta, pakosna i bolna. Ako dođem, doći ću ti  s poklonima. U očima. Luđačkim.

Obuci me. Budi prvi koji će me obući.Jer dolazim gola. Samo tebi. U cirkus. Pričaj mi o cirkusu. Pričaj mi glasom kojeg sam sanjala tisuću puta sanjala i kad sam ga čula zanijemila sam od boli.

Učila sam se kroz stoljeća da treba prestati lutati.Kako ću kad znam da sam još tako malo tu? Nacrtala sam mapu do sebe.

Trebam sve u sebi uništiti.

Nacrtala sam mapu do sebe.

Prosjačim za novi miris koji kradem.

Zamišljam kako je diram i kako njena koža miriše drugačije.

Nacrtala sam mapu do sebe. Nema ljepote. Surovost. Ničega.

 

* Možda i to veliko možda su neke od zvijezda koje patetično vise na nebu tamo baš zbog mojih imena i koraka u visokim potpeticama. Znam li uopće hodati u njima i zašto nisam s tim opterećena, zašto nisam vježbala ispred ogledala kao mala curica takve stvari nego sam se satima igrala s autićima i plakala i čvrsto ih držala u orošenim dlanovima... zašto i sad kad je sve najboljem redu imam taj neki prokleto zavodljiv kurvanjski pogled u očima i želim ispred tebe zavoditi sebe?

*Sanjala sam kako činiš sve da bi me spasio. Prstima prelaziš preko usana. Čuvaš me i odnosiš sa ovog svijeta.*

Nisam mogla naprijed dok nisam stala, ukopana.

Nisam mogla udahnuti zrak i nisam pet godina hodala.

Nisam voljela nikoga osim Ane. Anu sam voljela. Kad bih je dirala, trzala bi se i plakala i sad kad je sve u najboljem redu i sve je pod kontrolom moje su grudi nabrekle od žudnje za njom. Mokre. Suzama prekrivene.

 

 

 

Objavio Leta u 7. siječanj 2012 0:12:51 | 12 komentara



Ljubi te Ana.


Gola si kažeš..........

Skinula si samo odjeću a omotala se plaštom sjećanja....I nek te štiti koliko treba
dobar tuš uvijek pomaže :))
nisi me čitala ? a kako si me pročitala? Zašto bi i mene svojom ljubavlju i voljenim zvala?. A kako da ti opišem, što nakon ovoga osjetim. Ako ti kažem "kurvetino" jel i sama se tako zoveš, dal me nećeš više htjeti?. Ili da ti priznam, da voljenu,u slast najdublje uronjen,tako nazovem.
Garbage, tebe Leta.
Zenta, nema tog plašta koji bi mene ogrnuo.
zauzeti, pogotovo vreli. ;)
Lijepo je kad mi se nasmiješiš.Piši nam, Selma, piši.Nemoj se samo smijati. :))
banijanac, ako ti smeta neću više pisati kako te volim, a što ću kad te volim? ;) A to što joj kažeš uronjen u strast, shvaćam.
znaš ... dugo mi je trebalo dok povežem sve konce ... kad god te čitam nedostaje mi "glazbena podloga" - nešto što bi slova, anu i tebe povezalo u cjelinu stvarnosti ...

Ima Jedan Svijet - Stijene
http://youtu.be/S1HIEejb4iQ


Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim

Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela

Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti
U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom

Zurim u ekran danima. Kad je sve kako treba, da li treba nešto i napisati?
Neka bude kako ti treba :)

Pitaš me.

I to bude u snu.

Pitaš me o hladnoći u srcu.

Dahom od kojeg se prave mali kolutovi u zraku jer tamo gdje mi spavamo i sanjamo hladno je i bijelo bijelo mora biti.

Pitaš me glasom zbog kojeg se tope sante leda u meni

i istovremeno stvaraju nove.

I sve bude ljepše, znaš.

Kratka vunena haljina i ruž na usnama.

Ne šminkam se, volim to raditi za tebe.

Da skineš i to divlje svaki sloj sa usana.

Da uđeš u mene  između gomile ljudi.

*

U samoći koja je neminovna opet čujem glasove. Bljesak me opominje.

Vrijeme je za

trčanje.

Uzimam njene pamučne hlače. Crnu usku majicu i naočale.

Sve je na mjestu i nadohvat ruke. Slutnje su u njenom svijetu bile skoro pa savršene. Svaka mreža u koju se uplela ugušila je dio malog izmučenog srca.

*

Vrijeme je za trčanje.

Kad dođe proljeće, bit će opet isti san. Velika livada na koju slijeću srebrne letjelice. Miris krvi u zraku i opasnosti. Bježanje i nemir. Mala zrnca stakla od tuš kabine. U meni. U mojoj koži. Sve se ruši i sve kockice koje uporno i tvrdoglavo slažem ruše se po meni i  hodam u proljeće tako nestabilno i ne, ostavi me u ovoj zimi i ne daj me. Nikome me ne daj. Kao da postoji, obraćam se i molim. U tami, klečim i molim.Isprskaj me, okupaj i zagrli. Čvrsto.

Da se i ja kao i Ana ne probudim.

 

Objavio Leta u 2. siječanj 2012 17:13:15 | 4 komentara



eh leta... vidi, nitko se nije usudio komentirat. niti ja ne mogu zinut.


Ana je budna............ona piše umjesto tebe , a znaš li zašto?
Da te zaštitii od svekolikih pitanja , jer pitanja drugih su neznanje nas samih a to silno umara
Um... umuje.
Emocije su bljesak.... kao petarde.
Bojim se da su neki od nas stalno pod vatrom "petardi".
Tako volim(o) :)

Vrati se

miris čežnje i to tako bude kratko.

Stavio mi je tijelo na tamnu stranu Mjeseca i da ga ne boli ništa i da je njegovo i da je čelo njegovo i da me mazi i pazi i ostavio.

Da me ne budi svjetlost zvijezda i lažni treptaji.

I da mi ga sve moje zavoli.

I ostavio.



Dvanaest mjeseci koji vam dolaze budite mi najbolji.

Voli vas Leta.

Ana vas  s oblaka gleda, radoznala i zaigrana.

Hvala vam što ste bili uz mene.

 

Objavio Leta u 31. prosinac 2011 20:07:45 | 12 komentara



dušo. mi uz tebe, ti uz nas. nema tu zahvaljivanja. i ja sam načinio grešku zahvaljujući se. postali smo svoji. a svoji su uvijek uz nas, kao i mi uz njih.
spavaj mirno i ne sanjaj puno. ako možeš, istrijebi snove iz svojih spavanja. neka disanje bude lakše u danima poslije noćas.


Evo........još malo do ponoći i ja sam kao i Ana zapletena u hladnoj mjesečini hladne splitske noći daleko od svjetine na rivi , s ekranom ispred sebe. Ostavljena, da preplićem neispletene niti..............A mjesec na kristalno hladnom i čistom nebu miruje kao što mirujem ja u sebi.........

Voli tebe prava Ana
Jedan zagrljaj i hodaj sretnijm putevima ovoga Novoga leta...:)))
Anđeli moji.


veliki zagrlja tek. no nipošto samo.

;o))
Dok još imam pola sata i Tebi sam došao, na ova vrata. Ruže nisam ponio, samo srce, boje koju voliš. Da ti miriši ona koju tuga nije isprala. Jer ona bol, koje bi se najviše bojala, a zauvjek je htjela, nije ti ostala. Pa onda tek neke riječi kojima se od sebe tjera , i u okvir i moga prozora, tuge ostavljenog srca, slika ,nemože mi dočarati ljepotu Tvoga lika. Tek kad suzu zakotrljaš mi bolom , vrućinom napneš stegna , lice mi tvoje dođe.. I da te nevolim tako, ostavio bih te i ja lako. Nebih trošio vrijeme nit riječi. Na onu, koja nije srce predala. Na onu, koja nije tijelo polomila.. Na onu, koja nije Dušu predala. Vjetru da je osuši,i kao list, na ruke voljenome položi. A tuga , i bol razasuti ne nalaze te ruke, jer ,znam,one stisnute stoje i nema ti duša gdje slletjeti. Zato su ti moje grudi okrenute, da makar glavu na njih nasloniš i u uzdahu se oslobodiš. Tren jednote, da uz barem mene osjetiš. I dok budeš ovakva bila uvijek će to mjesto biti na koje će bolne žedne duše slijetati i rane ti vidati. Da prođe.. Da ti nebudu teške boje . Da te Nova u naručje primi,.kao što bi ti htjela Njega.
Ja znam da se ti voliš smejati. Jer smo se smejale zajedno.
Sretna ti Nova :*
nema tu "hvala". dovoljno je znati da jesmo tu.
Možeš gledati i disati...... to je dovoljno.
Tako si posebno lijepa, iskrena i nježna....
Svašta će se još tebi vratiti i doći i proći.
Kad čitam vaše komentare, zaiskrim.
Letice, <3 i puse.

Iskopati za tebe grob Ana nije lako.

 

Prolaze dani i noći noći će proći. Nijedan znak i nijedan san više. Šuti. Štiti. Veži: usne, jezik, kosu, prste. Nestani. Primati sve izravno na srce ne može svatko.

Ne slušaj jecaje. Umrla je.

Ima nešto što je na njoj ostalo.

Trag smijeha s one strane.

Okupala sam je i  nije ljepljiva i usne joj nisu tople. Modre su.

Nokte je tek uredila.

Htjela je srebrne boje.

Posut ću joj snijeg na tijelo umjesto haljine.

Posudit ću joj i svoje najdraže knjige. Slova. Slova koje je toliko voljela.

Moja mala sitna djevojčica s tankim nogama i dokoljenkama na rupice u svim svim bojama

 

Spava sama.

Ionako nije bila posebna.

 

 

Koliko boli pokapam s njom, pred neku Novu godinu? Koliko suza i nemira i predosjećaja i snova i uspomena i sama je sama i sama je. Koliko poziva u pomoć. Slala je na sve moguće načine. Dobijala je samo ono što je zaslužila. Kurva. 

Tužna manipulatorica, zar ne?

Sad je nema.

Slavite.

Objavio Leta u 30. prosinac 2011 17:24:54 | 6 komentara



Želim ti mnogo čudnovatih novih i lijepih starih susreta u narednoj godini. Hvala ti na svakoj riječi upućenoj meni u 2011.
Odvikavanje
Odvikavanje.
Dođeš ovdje jednom u godini.
To mora da je svečano.:)
Nadam se da si obukao odijelo.
Iako si čestitku "štancao" svim blogerima :) hvala ti, znam da je iskrena.
I da.. i tebe je Ana puno voljela.
Sigurna sam i da bi ti rekla: " Sretna ti Nova."
I poljubila te u obraze.
Čuda dođu uvijek izvan ustaljenih okvira. Nenadano, mimo logike...
Pa 2012 će tebi pokloniti niz malih čuda.
Možda je dovoljno širom otvoriti vrata i dočekati ih kao ovu 2012.

Kurva...............?


Pa šta ? Ništa novo ; tijelo odvojeno od duše...........a duša se zrcali. To je Ana i molim te..........ne diraj je!
što ću s tobom? pitam se. što bih bez tebe? pitam se.

volio bih da si mi na dohvat prstiju.

Previše me ne voliš.

Nisam više uplašena. Naslonjena na zid. Ne slušam uzdahe.

Pretvaram tugu u zvijezde.

Pretvaram se, sve je o.k. i ne umirem.

Samo više ne vjerujem.

Ne. Vjerujem.

U dlanove na ramenima.

U korake i praline.

U tunele snova.

 

Objavio Leta u 29. prosinac 2011 17:22:21 | 4 komentara



A joj.. Sad imamo zvezado nebo :)
dok ima izbora izmedju vjerovati ne vjerovati, nekako će se dalje.
ja vjerujem...... u Tebe... jer ta vrelina neskrivena i do zvijezda dohvaća...
želim ti Anu u novoj godini :)

Ne slušam te.

U tolikoj mjeri sam neposlušna. Ne, ne slušam te.

Dosta mi je povišenih tonova i povlačim se.

Ima jedna mala rupica još u meni u koju se mogu sakriti i tu me nitko ne vidi.

U dućanima žene pričaju o radu, redu i nabavci.

Meni ne treba Ništa.

Velika sam. Nisam mala.

Luda sam.

Luda.

Luda. Luda .

 


Zatvaram ti oči nakon dugog puta.

Dat ću ti to tilo svima koji ga pitaju.

Lutka si na koncu. Nemaš osobnost. Zgazili su ti je i što sad očekuješ od mene, Ana? Probudila si se ponovo kao odrasla žena. Te komade razasute iz tebe neću ponovo skupljati, to sam ti rekla. Neću se ni ponavljati.Učila sam te bez uspjeha kako ne postoji utočište od pakla u tebi. Da, htjela sam da se vratiš. Samo zbog kose. Kosu su mi ukrala.

 

 

Mirišem ti po suzama.

Pakleno topla

s otvorenim

srcem

i  bezobrazno

raširenim

nogama.

 

 

Plačeš jer znaš koliko sam mrtva i ne trebaš me. Ne postoje granice. Kad sam nekome upisana pod kožu osjetim i pozovem Anu da to izbriše. Neke se žene ovih dana spremaju za temeljito čišćenje stana, ja u svome i ne boravim jer ga nemam i ne postojim. Nakon nje sve bude sve bolje, ali ja ostajem sama bez daha, bez snage i bole me podočnjaci.

 

 

Hoću šaku.

Na vratu.

Hoću bol.

 

Objavio Leta u 24. prosinac 2011 10:21:53 | 9 komentara



o bože. nema tome kraja, jel da?
nema..ako ga bude, neće me više bit.
kažu da svi imamo svoju sudbinu.
nemamo.
imamo.
nemam pojma.
znam samo da ja svoju nisam birala.
ali hoću.
zar je itko od nas imao mogućnost biranja svoje sudbine?
a to što hoćeš... to nije sudbina, to je volja. i znaš što? i ja sve češće hoću... ali sam preslab. jutrom svaka moja odluka u vodu pada.

hajmo skupa obećat kako nećemo. zato što me voliš i zato što te volim. a kosa će već izrast nova.

ti si, leta, otkriće moje dvijetisućejedanaeste. stavit ću te na vrh moga zamišljenog bora kao najsjajniju kuglu.
hvala ti.
netremice gledam tvoj dugi hod u magli kajanja i pristanka na sudjelovanje nad smaknućem sebe same...o dušo duše moje, svjetlosna je noć, pogledaj u nebo , repatica će doć...<3

Jel znaš da si ti pandam @uri......................ti si
ženski @uraa ovog bloga samo je on ipak mekši prem sebi. On kad piše opisuje, ti pišeš s nožem u ruci okrenutim prema sebi. Reci Ani neka spasi što spasiti može, a ja je molim, neka spasi tebe cijelu
sretan Božić Mila
voliN i tebe i Anu :)
I ja, i tebe i Anu. Pitam se samo bi li ti bilo lakše kada bi tomu došao kraj?

Što misliš, kako sam došla do tu?

Labirinti su to i moraju biti takvi. Iako svaki dovede do iste točke i ta točka je točka mog i njenog nestajanja. Ponovo vrhovi dugih predugih i neukusno crvenih noktiju sami tipkaju i divljaju po tipkovnici. Ne znam hoću li podignuti pogled prema Nebu ili ću ga zanemariti. Jer šalje mi dar.

Svi darovi se moraju platiti. To što ovih dana šuškaju kesice s poklonima mene samo vraća u bol.

Ana, pripremila sam ti iznenađenje. Autići u svim mogućim bojama, oni mali, oni koje si toliko voljela. Nema ljubičica Ana pa zima je dušo zima je one su ti isto mrtve i nema potrebe da izlaziš vani i igraš se  s leptirima koji su ti uvijek morali biti bijele boje. Ana, pripremila sam ti iznenađenje. Vodit ću te u kino, sjećaš li se.. tamo nisi nikad bila. Ana, sutra ću ti pokazati kako se može. Živjeti i s ožiljkom na koljenu.  Možda te  lažem, ali probudi se.

Fali mi sjaj tvojih očiju.

Fali mi sve tvoje.

Imamo samo jedna drugu.

Sve drugo su boje.

 

*

Nisu to previsoke potpetice čizama ,pristaju uz moje istrošene godine. Crna boja. (Kao da postoji druga). Uske su, sežu do koljena. Zavoljela. Odšetala. Čarape s uzorkom točkica. Crna boja jer kao da postoji druga. Butine. Prelaz između gume i kože natopljene mlijekom za bebe marke Becutan.

Divlji seks. S leđa. Naravno. Slabije ga se sjeća.

Objavio Leta u 22. prosinac 2011 22:14:48 | 4 komentara



zapravo ne znam kako si došlo da tu, ali mogu pretpostavljat. ideš istim putem kojim sam ja naišao na usisivač. put kojim su i ivica i marica lutajući naišli na kućicu od čokolade. svatko od nas na svoj način traži skriveni put u bijeg od ludila stvarnosti.
I svaki je korak bio tako kratko dug.
bože, dal i ti pišeš u 4 ujtro ,onom ko te neće, vrućinu koja razara., a njemu si bila usputna stanica.. Nemoj. samo nema odgovora, nema ničega. Zavedi sama anu nekim djelom koji jeta vidi, nek posrne ,na nešto što nije još vidjela.. Sjajno blještavo.. Daleko, da do toga nemože, da se više ne okreće. Jer uvijek samo gleda u leđa onoga koji od nje je otišao.
Objavio Banijanac (Neregistriran) u 23. prosinac 2011 16:46:37
Banijanac, tvoje su riječi dragulji upakirani strašno loše i to namjerno.
Volim kad mi dođeš.
  • Nedavno napisano